Adria Wind Power
FAQ
ADRIAWINDPOWER
Zakoni

21.3. 1994 je održana svjetska klimatska konvencija inicirana od strane UN-a čiji je glavni cilj bio stabilizacija efekta staklenika i emisije stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogući ekosustavu da se prirodno prilagodi na klimatske promjene, da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv način.

Vrlo brzo se pokazalo da provođenje obvezi iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) neće biti dovoljno za ispunjenje temeljnog cilja Konvencije -- postignuti stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem. Tako je u 1997. u 12 mjesecu održana konferencija u Kyotu na kojoj je odobren/prihvaćen tzv. Kyoto protokol, kojim se države članice obvezuju na konkretna smanjenja emisija u razdoblju od 2008.-2012. godine, za 5% u odnosu na 1990. godinu.

Kyoto protokol stupa na snagu 90 dana od ratifikacije najmanje 55 država Konvencije čija je emisija najmanje 55 posto emisije zemalja aneksa B Protokola (razvijene zemlje) u 1990. godini.
Do sada je Kyoto protokol ratificiralo 119 država, od toga razvijene zemlje čije emisije iznose 44,2 % emisija stranaka aneksa B Protokola. Obzirom da su se SAD i Australija izjasnile protiv ratifikacije Kyoto protokola, njegovo stupanje na snagu omogućila bi ratifikacija od strane Ruske Federacije.

Nakon višegodišnjih napora u pregovaranju i izradi dokumenata koji omogućavaju provedbu Kyoto protokola, konferencijom u Marakešu COP 7 (2001.) prihvaćeni su dokumenti za provođenje protokola. Kyoto protokolom za Hrvatsku je utvrđeno smanjenje od 5 posto u odnosu na referentnu godinu. Europska unija prihvatila je smanjenje od 8 posto kao zajednički cilj, čime je omogućeno povećanje za neke države članice EU, dok će pojedine države trebati ostvariti veća smanjenja.

U Hrvatskoj trenutno ne postoji kvalitetno riješena energetska regulativa koja bi poticala i usmjerila razvoj ka obnovljivim izvorima energije. U zakonu o energiji postoji članak 38. stavak (1) koji glasi: „Vlada Republike Hrvatske i ministar će propise za donošenje kojih su ovlašteni ovim Zakonom donijeti u roku 6 mjeseci od dana njegova stupanja na snagu“. Taj rok je istekao 02.02.2002. Najveći problemi su nedostatak zakonske energetske regulative, rješavanje imovinsko pravnih odnosa i regulacija prostorno planske dokumentacije.

© Adria Wind Power - Sva prava pridržana.

design & development : Arto Galactinus